Teta
Gabi je
živjela kod nas i radila
kao kućna pomoćnica preko dvadeset godina.

 Ne sjećam se puno toga o njoj,

 znam da je imala sestru,  

tetu Julku i

 dva sina, 

Štefa,

a drugom ne znam ime, znam da je živio u Austriji.

Ovo je iz njezina adresara. 

S vremenom je brojeve telefona mijenjala godinama smrti, ulične brojeve – brojevima 

polja groba... 

Paralelno s tim fotografijama su porteti mojih prijatelja, obitelji… 

 S vremenom su se promijenili, ostarili, nekih više nema...

Neke je i sama fotografija promijenila,
polaroidi s vremenom blijede, slika nestaje, s vremenom kako stare

sve manje prepoznajem  

osobe

na

njima

Fotografije u stvari nikada ne pokazuju ono što si stvarno vidio…

Polaroidi imaju neke veze s dokazima. Dok bi čekao da se slika razvije često bih osjećao nelagodu, 

jedva bih dočekao da usporedim gotovu sliku s stvarnošću, ali i kad bi ih usporedio to me ne bi primirilo. 

Fotografije nikada ne dohvaćaju stvarnost...

(Alice u gradovima, Wim Wenders, 1974.)